tetùrati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. tetùrām, 3. l. mn. tetùrajū, imp. tetùrāj, aor. tetùrah, imperf. tetùrāh, prid. r. tetùrao nesigurno hodati, zanašati se u hodu [Pijanac tetura.]; sin. glavinjati

téza

im. ž. G tézē; mn. N téze, G tézā v. postavka

tèžāk

im. m. G težáka, V tȅžāče; mn. N težáci, G težákā zast. v. ratar

tȇžak

prid. G téška; odr. tȇškī, G tȇškōg(a); ž. téška, s. tȇško; komp. tȅžī 1. koji je velike težine [teška torba; ~ teret]; ant. lagan, lak 2. koji se jedva podnosi [teška vremena; ~ posao]; ant. lagan, lak 3. koji je vrlo ozbiljan, koji izaziva velike patnje [teška nesreća; teška rana] 4. koji zahtijeva velik napor [teška zadaća; teško pitanje]; ant. lagan, lak 5. koji se sporo probavlja [teška hrana]; ant. lagan

težàkinja

im. ž. G težàkinjē; mn. N težàkinje, G težàkīnjā zast. v. ratarica

težìna

im. ž. G težìnē; mn. N težìne, G težínā 1. fiz. sila koja djeluje na tijelo prouzročena gravitacijom 2. stanje koje se teško podnosi [~ posla; ~ pitanja]

tȅžīšnī

prid. G tȅžīšnōg(a); ž. tȅžīšnā, s. tȅžīšnō koji se odnosi na težište

tȅžīšnica

im. ž. G tȅžīšnicē; mn. N tȅžīšnice, G tȅžīšnīcā 1. težišna crta 2. mat. dužina koja spaja vrh trokuta s polovištem nasuprotne stranice

tȅžīšte

im. s. G tȅžīšta; mn. N tȅžīšta, G tȅžīštā 1. fiz. točka u kojoj je pri gibanju prividno koncentrirana ukupna težina tijela 2. mat. točka trokuta u kojoj se sijeku njegove težišnice

téžiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. téžīm, 3. l. mn. téžē, imp. téži, aor. téžih, imperf. téžāh, prid. r. téžio 1. željeti što i nastojati to ostvariti [On teži boljemu životu.]; sin. (pretendirati) 2. biti težak ili imati određenu težinu [Ovaj kruh teži jedan kilogram.]

téžnja

im. ž. G téžnjē velika želja da se što postigne [~ prema slobodi; ~ za slavom]

im. m. neskl. glazb. solmizacijska oznaka za sedmi stupanj ljestvice

os. zam. GA tȅbe/te, D tȅbi/ti, L tȅbi, I tȍbōm 1. osoba kojoj se govori ili piše, sugovoritelj s kojim je govoritelj blizak ili koja je dijete, podređeni ili vršnjak 2. D ti koji pripada sugovoritelju [To ti je otac.]; sin. tvoj

tícalo

im. s. G tícala; mn. N tícala, G tícālā zool. parni pokretni izdanak na glavi nekih člankonožaca i mekušaca koji ima osjetilnu funkciju za njuh, ravnotežu i dodir te služi za kretanje i pridržavanje hrane; sin. (antena)

tȉcati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tȉčēm, 3. l. mn. tȉčū, imp. tȉči, aor. tȉcah, imperf. tȉcāh, prid. r. tȉcao, prid. t. tȉcān, pril. s. tȉčūći poet. 1. v. dirati 2. v. dodirivati 3. v. doticati; vidski paranjak: taknuti poet.

tícati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. tȋčē se, 3. l. mn. tȋčū se, aor. 3. l. jd. tȋcā se, imperf. 3. l. jd. tȋcāše se, prid. r. tícao se biti ili stajati u kakvu odnosu prema drugima, imati veze s kim ili s čim [Odluka se tiče samo učenika nižih razreda.]; sin. odnositi se

tìfus

im. m. G tìfusa med. zarazna bakterijska bolest popraćena općom slabošću organizma, temperaturom, glavoboljom i halucinacijama  pjegavi ~ kožni tifus prouzročen bakterijama koje prenose uši; trbušni ~ crijevni tifus prouzročen salmonelom

tìfusār

im. m. G tìfusāra, V tìfusāru/tìfusāre; mn. N tìfusāri, G tìfusārā osoba koja boluje od tifusa

tìfusārev

prid. G tìfusāreva; ž. tìfusāreva, s. tìfusārevo koji pripada tifusaru; sin. tifusarov

tìfusārka

im. ž. G tìfusārkē, DL tìfusārki; mn. N tìfusārke, G tìfusārkā/tìfusārkī žena koja boluje od tifusa

tìfusārov

prid. G tìfusārova; ž. tìfusārova, s. tìfusārovo usp. tifusarev

tìfusnī

prid. G tìfusnōg(a); ž. tìfusnā, s. tìfusnō koji se odnosi na tifus [~ bacil]

tȉgar

im. m. G tȉgra, I tȉgrom; mn. N tȉgrovi, G tȉgrōvā zool. zvijer iz porodice mačaka crvenkastožuta krzna s crnim poprečnim prugama [bengalski ~; sibirski ~]  azijski tigrovi gosp. industrijske sile azijskoga istoka kojima pripadaju Tajvan, Hong Kong, Južna Koreja i Singapur

tȉgrast

prid. G tȉgrasta; odr. tȉgrastī, G tȉgrastōg(a); ž. tȉgrasta, s. tȉgrasto koji nalikuje na tigra ili ima pruge poput tigra [tigrasta mačka; tigrasta tkanina]

tȉh

prid. G tìha; odr. tìhī, G tìhōg(a); ž. tìha, s. tȉho; komp. tȉšī 1. koji se slabo čuje [tihi govor; tiha glazba]; ant. glasan 2. koji ne stvara buku [tihi motor]; ant. bučan 3. koji je pun tišine [tiha prostorija]; ant. bučan

tȉho

pril. komp. tȉšē 1. tako da se slabo čuje [~ govoriti]; ant. glasno 2. tako da se ne stvara buka [~ raspravljati]; ant. bučno

tijȇk

im. m. G tijȇka, L tijéku; mn. N tjȅkovi, G tjȅkōvā 1. jednoliko gibanje tekućine 2. smjer i način kojim se što razvija ili zbiva [~ istrage]

tijȇkom

prij. G označuje da se što proteže u određenome razdoblju [postići ~ života]; sin. kroz, za

tijȇlo

im. s. G tijȇla; mn. N tijȇla/tjelèsa, G tijȇlā/tjelésā 1. ono što ima obujam, masu i oblik [elastično ~; kruto ~] 2. čovječji, životinjski ili biljni organizam [građa tijela; njega tijela] 3. mn. N tijȇla mat. dio prostora omeđen zatvorenim plohama [geometrijsko ~]  nebesko/svemirsko ~ astr. mn. N tijȇla tijelo koje se kreće svemirskim prostorom

Tijȇlovo

im. s. G Tijȇlova rel. katolički blagdan kojim se slavi pretvaranje misnoga kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, slavi se u prvi četvrtak nakon blagdana Presvetoga Trojstva

tijȇlovskī

prid. G tijȇlovskōg(a); ž. tijȇlovskā, s. tijȇlovskō koji se odnosi na Tijelovo [tijelovska procesija]

tijésak

im. m. G tijéska; mn. N tijésci, G tijȇsākā naprava za tiskanje, cijeđenje ili gnječenje [hidraulični ~]; sin. (preša)

tijésan

prid. G tijésna; odr. tijȇsnī, G tijȇsnōg(a); ž. tijésna, s. tijésno; komp. tjȅšnjī/tjèsnijī 1. koji je manji ili uži nego što bi trebao biti pa se stoga u njega teško stane ili kroz njega teško prolazi [~ prolaz; tijesna haljina] 2. koji je vrlo blizak, vrlo snažan [tijesna povezanost]

tijésno

pril. komp. tjȅšnjē/tjèsnijē 1. s malim razmakom [~ se priljubiti] 2. vrlo blisko, vrlo snažno [~ povezati]

tijȇsto

im. s. G tijȇsta; mn. N tijȇsta, G tijȇstā smjesa brašna, soli, vode i različitih dodataka koja se upotrebljava za pripremu različitih vrsta jela [lisnato ~; ~ s kvascem]

tijéštiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tijȇštīm, 3. l. mn. tijȇštē, imp. tijéšti, aor. tijéštih, imperf. tijȇšćāh, prid. r. tijéštio, prid. t. tijȇšten pritiskati što da bude mekše, da pusti sok ili da smanji obujam [~ grožđe; ~ masline]; sin. gnječiti, ( prešati)

tȋk

im. m. G tȋka; mn. N tȉkovi, G tȉkōvā bot. drvo tropskih indonezijskih monsunskih šuma koje može narasti do 40 m, upotrebljava za gradnju brodova, mostova i proizvodnju namještaja

tȉk

im. m. G tìka; mn. N tìkovi, G tȉkōvā med. nevoljni i nesvjestan brz pokret mišića koji se ponavlja u pravilnim razmacima

tȉk

pril. posve blizu [~ do mene; ~ uz vrata]

tȉkov

prid. G tȉkova; ž. tȉkova, s. tȉkovo 1. koji pripada tiku [~ list; ~ drvo] 2. koji se dobiva od tika [tikovo ulje]

tȉkovina

im. ž. G tȉkovinē tikovo drvo kao građa [stol od tikovine]

tȉk-tȁk

usk. oponaša kucanje sata

tȉkva

im. ž. G tȉkvē; mn. N tȉkve, G tȉkāvā/tȋkvā/tȉkvī bot. 1. jednogodišnja biljka velikih žutih cvjetova kojoj se stabljika povija po tlu 2. veliki jestivi mesnati žuti plod istoimene biljke; sin. (buća), bundeva

tìkvan

im. m. G tìkvana; mn. N tìkvani, G tȉkvānā razg. v. glupan

tȉkvica

im. ž. G tȉkvicē; mn. N tȉkvice, G tȉkvīcā 1. um. mala tikva 2. laboratorijska bočica 3. bot. a. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka tamnozelenih listova i žutobijelih cvjetova b. jestivi mesnati višesjemeni plod istoimene biljke valjkastoga oblika, svijetlozelene ili tamnozelene boje i glatke kore

tȉl

im. m. G tìla laka, prozirna, rijetko tkana tkanina

tȉlda

im. ž. G tȉldē; mn. N tȉlde, G tȋldā/tȉldī pravop. razgodak (~) kojim se označuje ponavljanje

timáriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tìmārīm, 3. l. mn. tìmārē, imp. timári, aor. timárih, imperf. tìmārāh, prid. r. timário, prid. t. tìmāren češljati konja, voditi brigu o čistoći konjske dlake [~ kobilu]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga